Manje od petine slučajeva pranja novca u Srbiji dobilo je svoj epilog na sudu, a i oni koji su osuđeni dobijali su simbolične presude u vidu zatvorskih kazni kraćih od godinu dana ili novčanih kazni od 10.000 dinara, zaključak je velike BIRN-ove analize o „borbi” Srbije protiv pranja novca u proteklih deset godina.

Medijski propraćena masovna hapšenja često su se završavala sporazumima, a ukoliko bi i bilo sudskih postupaka oni su trajali tri godine u proseku i bez velike medijske pažnje.

Ono što se ponekad u javnosti predstavljalo kao najveći problem sa kojim se susreće država Srbija ne izgleda tako kada se pogleda kakav je sudski epilog i kada se analizira ko su ljudi koji su bili optuženi da su učestvovali u pranju novca.

Najveća zatvorska kazna je tri godine, a najmanja tri meseca, dok je najveća novčana kazna pet miliona dinara, a najmanja 10 hiljada dinara, pokazala je analiza BIRN-a.

Miroslava Milenović finansijska forenzičarka iz Beograda kaže za BIRN da je problem pranja novca povezan sa svim delima iz oblasti korupcije i organizovanog kriminala. Ona kaže da je pranje novca posledica delovanja organizovanih kriminalnih grupa, jer je potrebno da se novac od prodaje narkotika, trgovine ljudima ili oružjem uvede u legalne tokove i da su sve takve aktivnosti uvek povezane sa onima koji su na vlasti.

„Činjenica da ovde nema presuda prema viskopozicioniranim zvaničnicima pokazuje da se pravosuđe bori samo protiv onih koji su „prali“ sitan novac. To nam govori da ono što vidimo da se dešava u realnosti i zbog čega je Srbija loše ocenjena u borbi protiv korupcije ne nalazi svoje ishodište na sudu“, kaže za BIRN Miroslava Milenović i dodaje da „po presudama biste mislili da korupcija postoji na nekim najnebitnijim nivoima, 10,20 evra, uzimanje mita, saobraćajnog policajca, lekara, a da zapravo sve nešto više funkcioniše kao neka normalna država“.

Da se na ovom polju ne čini dovoljno primetili su i u Međunarodnom telu za borbu protiv pranja novca i finansiranje terorizma (FATF) koje je Srbiju stavilo na svoju „sivu listu” februara 2018. godina zajedno sa Etiopijom, Irakom, Šri Lankom, Sirijom, Trinidadom i Tobagom, Tunisom, Vanuatu i Jemenom. Srbija je bila jedina evropska zemlja na ovoj listi.

U junu 2019. godine FATF je odlučio da Srbija nije više zemlja sa visokim rizikom od pranja novca.

BIRN je podatke dobio na osnovu Zahteva za pristup informacijama od javnog značaja od svih Viših javnih tužilaštava i Viših sudova na teritoriji Republike Srbije za period od 1. januara 2008. do 31. decembra 2017. godine.

Analizirali smo koliko je podneto prijava za krivično delo pranje novca u protekloj deceniji, koliko ih je odbačeno, koliko okončano na sudu, kao i kakva je kaznena politika za one koji „peru“ novac.

U ovom periodu za krivično delo pranje novca podneto je 567 krivičnih prijava, od toga najveći broj u Beogradu – 501. Tužilaštvo je odbacilo 62 prijave.

Svega 15 odsto je svoj epilog dobilo na sudu – doneto je 77 presuda za 102 optuženih. Apelacioni sudovi su u većini slučajeva potvrđivali prvostepene presude.

Najveći broj slučajeva – skoro polovina – okončani su tako što su okrivljeni sklopili sporazume o priznanju krivice. Od 45 osoba koje su sklopile sporazum, čak 33 odnosi se na jednu organizovanu kriminalnu grupu koja je uhapšena 2010. godine.

Pored tih 45 okrivljenih koji su sklopili sporazume, još 28 osuđeno je za pranje novca. Za gotovo jednak broj donete su oslobađajuće presude – za 29 osoba.

U polovini slučajeva uz krivično delo pranja novca javljalo se još jedno krivično delo – zloupotreba položaja odgovornog lica. U posebnim odeljenjima za suzbijanje korupcije gotovo da nema predmeta za pranje novca, ali je jedno od najčešćih krivičnih dela upravo zloupotreba položaja odgovornog lica.

Okrivljenih kojima se sudilo samo za krivično delo pranje novca bilo je 24.

Od marta 2018. godine u Srbiji funkcioniše poseban sistem u okviru Javnog tužilaštva specijalizovan za procesuiranje svih oblika finansijskog kriminala o čemu je BIRN opširno pisao ovde.

Poslednji podaci Ministarstva pravde o rezultatima rada posebnih odeljenja za borbu protiv korupcije pokazuju da je u periodu od 1. marta 2018. do 1. marta 2019. godine doneto 448 osuđujućih presuda, koje se odnose na 523 okrivljenih.

Od toga, za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica ima 100 optuženih, od čega je polovina osuđena (53), dok je za pranje novca od 30 optuženih osuđena trećina (10).

Srednji rizik

U međuvremenu, Srbija je svoju sposobnost da se odbrani od pranja novca ocenila kao srednju.

To je ustanovljeno Nacionalnom procenom rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, koju je Vlada Republike Srbije usvojila u maju 2018. godine.  Time je Srbija ispunila jednu od preporuka FATF-a.

„To je pitanje kad se zemlja nalazi na mestu gde se nalazi i kada imate mnoštvo afera koje nisu dobile svoj kranji epilog, a u svojoj suštini sadrže pranje para – 24 stana Siniše Malog, ministra vojnog Vulina i tetku i njegov stan koji je klasično pranje novca,“ objašnjava za BIRN Miroslava Milenović.

Šta misli Evropa

„Srbija treba da postigne ubedljive rezultate, posebno u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala, uključujući pranje novca“ navodi se u izveštaju Evropske komisije za Srbiju 2019. godine.

Kada je reč o organizovanom kriminalu, Srbija nije napredovala u ispunjavanju preporuka od prethodne godine, te su one i dalje na snazi. Među preporukama je i procesuiranje za pranje novca, za šta su potrebne proaktivne istrage.

Doneto je 149 naredbi o istrazi, od čega se 44 završilo optužnicama.

Ipak, presuda za pranje novca i dalje je malo, smatra Evropska komisija. Tokom 2018. doneto je svega šest osuđujućih presuda. Sve te presude odnose se samo na pranje novca, bez presuda za predikatno krivično delo.

Institucije Srbije treba da analiziraju zbog čega je broj osuđujućih presuda za pranje novca mali – zaključak je Evropske komisije.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta koji finansira fondacija National Endowment for Democracy (NED). Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne oslikavaju stavove donatora.