Novo ročište u postupku protiv osmorice žandarma kojima se pred Višim sudom u Beogradu sudi zbog intervencije protiv Andreja Vučića, Predraga Malog i njihovog obezbeđenja iz vojne jedinice Kobre na Paradi ponosa 2014, zakazano je za utorak 23. maj 2017. godine. 

Prethodni pretres zakazan za 24. februar 2017. godine bio je odložen zbog nedolaska zamenika javnog tužioca i jednog advokata.    

Na predstojećem ročištu nastavlja se sa izvođenjem dokaza, a u sud bi trebalo da stignu i frejmovani detalji video-snimka tog događaja koji je sačinila TV N1.

Suđenje u ovom slučaju traje već više od dve godine, a za to vreme saslušan je veći broj svedoka. Tokom svedočenja mogle su se čuti tvrdnje od toga da se Andrej Vučić, Predrag Mali i pripadnici Kobri nisu legitimisali, te da su pokušali da probiju kordon uz pretnje: „Vi ne znate ko smo, rasturićemo vam jedinicu”, do navoda da su se uredno legitimisali, ali da su žandarmi uprkos tome, upotrebili palice.

Budući da su akteri incidenta braća premijera i gradonačelnika, taj postupak od početka prate i brojne spekulacije o tome da li je i koliko politika umešana u sudski proces koji se vodi pred Višim sudom.

Najviše kontroverzi izazvalo je svedočenje ključnog svedoka tužilaštva, Đorđa Gačanovića, posebno zbog toga što je reč o čoveku koji za sebe kaže da je saradnik aktuelne vlasti. 

Gačanović na velikom predizbornom skupu SNS-a u Beogradu. Foto: Print screen, Facebook profil Đorđa Gačanovića

Krunski svedok tužilaštva

„Ušao sam u Mali Pariz u toalet i kada sam izašao, video sam ekipu sa kamerom i zastao sam da vidim šta se dešava…“. Ovako je Đorđe Gačanović, krunski svedok tužilaštva u postupku protiv osmorice žandarma, opisao sticaj okolnosti koji ga je 28. septembra 2014. godine učinio očevicem intervencije policajaca protiv braće premijera i gradonačelnika Beograda, Andreja Vučića i Predraga Malog.

Đorđe Gačanović, ključni svedok oštećenih, rekao je na ročištu održanom 19. oktobra prošle godine da su pripadnici žandarmerije legitimisali civile koji su naišli i njihovu pratnju, ali da su žandarmi uprkos tome intervenisali.

U vreme spornog događaja Gačanović je, prema sopstvenim navodima, bio direktor Odeljenja za bezbednost i istrage nevladine organizacije Ruska inicijativa, na čijem je čelu Siniša Vučinić, član Srpske napredne stranke. Danas je portparol nereprezentativnog Samostalnog sindikata policije, čija se aktivnost u značajnoj meri ogleda u saopštenjima podrške ministru policije, premijeru, premijerovim saradnicima.

Osim toga, Gačanović je politički aktivan, što i ne krije, pa se na njegovom Facebook profilu mogu naći brojni postovi podrške SNS-u i njenom lideru, ali i fotografije sa stranačkim prvacima i državnim funkcionerima. U razgovoru za BIRN kaže da nije član SNS-a, već simpatizer, ali je za sebe rekao i da je „saradnik vlasti“.

Pored toga što voli da se slika sa poznatim i istaknutim pojedincima, pažnji ovog policijskog sindikalca i krunskog svedoka, nisu promakle ni aktivnosti BIRN-a, pa se time „pohvalio“ postavivši na svoj FB profil fotografiju načinjenu u beogradskom hotelu Radisson blue, u kojem je BIRN organizovao diskusiju „Mediji u Srbiji 2020“.

„Kako da ne, ja pratim vaš rad i bio sam na par tribina“, kaže Gačanović u razgovoru za BIRN. 

Gačanović na tribini koju je BIRN organizovao. Foto: Print screen, Facebook profil Đorđa Gačanovića

Iskaz Đorđa Gačanovića

U iskazu pred Višim sudom u oktobru prošle godine, Gačanović je rekao da mu je kao direktoru Odeljenja za bezbednost i istrage NVO Ruska inicijativa, njegov tadašnji šef Siniša Vučinić, naložio da bude u blizini ruske ambasade, a budući da je policija tada bila u štrajku, zadatak mu je bio da obrati pažnju na motivisanost policije, kao i da li policajci postupaju po naređenjima, da li policija legitimiše civile i da li ima navijačkih grupa.

Gačanović je pred sudskim većem rekao da nije imao nikakvu legitimaciju, niti ovlašćenje za taj nadzor koji je obavljao u ime Ruske inicijative, a da bi u slučaju problema pozvao telefonom Sinišu Vučinića, koji je u tom trenutku, prema njegovim rečima, bio u SIV-u (sedište MUP-a, prim. aut.) ili na Andrićevom vencu (sedište predsednika Republike, prim. aut.).

Ostalo je nejasno kako bi u slučaju potrebe pozvao Vučinića, budući da je sudijama rekao i da mu se u jednom trenutku ispraznila baterija na telefonu.

Nekoliko minuta pre sporne intervencije Žandarmerije, Gačanović je, prema sopstvenom iskazu, bio na putu ka ambasadi Rusije u Beogradu, koja se nalazi u Deligradskoj ulici. Dok je išao ka ambasadi skrenuo je, kako je rekao, u ulicu Svetozara Markovića ili Birčaninovu i dodao da nije siguran u koju, jer nije iz Beograda. 

„Dok sam išao ka Malom Parizu, negde na udaljenosti oko 10 metara prošao je žandarm i čuo sam kada je rekao nešto u smislu ‘Bato, stižu za 10 minuta’“, kazao je Gačanović sudskom veću. Potom je otišao u restoran do toaleta, a kad se vratio na ulicu, video je ekipu sa kamerom i pokušao da sazna šta se dešava.

Video je žandarme koji nisu bili u kordonu, već su bili grupisani (u istrazi je rekao suprotno) i 4 civila, koji su bili krupni i sportski obučeni.

Čuo je njihovu raspravu koja je postajala žustra. Gačanović tvrdi da su pominjali ličnu kartu, ali da nije siguran da li je jedan od tih civila koji je „bio viši od ostalih“ i pokazao ličnu kartu. Žandarmi su, prema njegovom iskazu, rekli ‘ne možeš da prođeš’, a Gačanović je u tom metežu, uspeo da vidi i dvojicu civila koji su pokazivali službene legitimacije i koji su rekli  – „on je štićeno lice, mi smo Kobre“.

Gačanović je sudijama opisao tuču, rekavši da su žandarmi udarali najvišeg civila i da je neko vikao da je to brat premijera i da je štićeno lice.

Najviši civil je počeo da se povlači, 4-5 žandarma je išlo za njim, neko ga je udario i on je pao na zemlju, rekao je Gačanović i dodao da je na lice mesta stiglo još žandarma, a da je on tada otišao.

Prema njegovom svedočenju, jedan žandarm pao je na zemlju tako što se sapleo o ivičnjak oko prostora na kojem je drvo (a ne da je pao jer ga je odgurnuo neki od civila, kako to tvrde žandarmi).

Takođe je govorio i o predmetu, koji je, kako se to vidi na snimku TV N1, u jednom momentu iz ruku Andreja Vučića poleteo ka žandarmima. Gačanović je, međutim, to video drugačije.

On kaže da je „najviši civil“ držao neki predmet u ruci, ali da nije video da je nekog gađao ili da ga je bacio, „već mu je taj predmet ispao kada je on pao na zemlju“.

Tokom svedočenja, Gačanović je iznosio različite podatke o udaljenosti sa koje je posmatrao događaj – 5 do 10, a u pojedinim trenucima, bio je i na svega 2 metra.

O mnogim nelogičnostima iskaza, na ročištu su Gačanoviću pitanja postavljali advokati Vladimir Vučinić i Saša Ćurčić, zastupnici okrivljenih pripadnika Žandarmerije.

Povodom sumnji koje su advokati izneli u kredibilnost svedoka, budući da on na svom FB profilu ima postavljene fotografije sa gradonačelnikom Sinišom Malim, sa bivšim direktorom policije Miloradom Veljovićem, generalom Momirom Stojanovićem (SNS), Gačanović je rekao kako sve ove ljude nije poznavao u vreme spornog događaja.

„Ja sam selfi sa gradonačelnikom Malim napravio na nekoj narednoj gej paradi“, rekao je Gačanović i dodao da pre tog događaja nije poznavao ni Veljovića, već da ga je upoznao kasnije kada je on već otišao u penziju. Isto je tvrdio i za Momira Stojanovića.

U vezi sa ovom temom, Gačanović je ostao tajanstven i u razgovoru za BIRN. Na pitanje šta ga je preporučilo da vrši nadzor nad radom policije, kaže:

„Rekao sam – iskustva na prethodnom radnom mestu“, kazao je Gačanović, ali nije želeo da otkrije koja su to radna mesta. Dodao je samo da su uglavnom vezana za bezbednost i to ne u državnom, već „više prema nevladinom sektoru“.

Policijski rad pod nadzorom Ruske inicijative

Da li je Gačanović uopšte mogao da vrši nadzor nad policijom bez ikakvih dokumenata, odluka, odobrenja i legitimacije, pitali smo Sašu Đorđevića iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, NVO koja u okviru svojih projekata prati i analizira rad policije.

On kaže da Zakon o policiji predviđa da kontrolu rada policije mogu da vrše građani i javnost, ali da način na koji se to radi, nije regulisan.

Međutim, on dodaje da se u sklopu eksterne kontrole tačno zna koje su nadležnosti određenih aktera i kakvu vrstu kontrole mogu da obavljaju.

„Građani mogu da postavljaju pitanja policiji, ali ovo o čemu je govorio svedok na sudu je direktan nadzor policije na terenu. Morao bi da postoji neki papir, odluka, nešto… Ovo što se dogodilo 2014. je izuzetak, jer da neka institucija ili organizacija na terenu vrši kontrolu kako radi policija bez ikakvog pravnog okvira, to nije moguće“, ocenjuje Đorđević za BIRN.

Kakav je tačno nalaz Gačanovićevog navodnog nadzora nad policijom, za sada nismo u mogućnosti da saznamo, jer niti je Ruska inicijativa objavila nekakav izveštaj tim povodom na svojoj zvaničnoj strani, kako je to uobičajeno da se radi, niti ta NVO uopšte ima sajt.

U razgovoru za BIRN, Siniša Vučinić, predsednik Ruske inicijative kaže da je tačno ono što je Gačanović rekao na sudu – da nije imao nikakvo odobrenje za nadzor nad policijom.

„Pa to nas, pošto smo NVO, nismo tražili tu dozvolu, mislim, mi gledamo kako radi policija, da vidimo kako radi policija, pošto su najavljivali štrajk, da vidimo kako će da bude i da imamo u našoj arhivi za izveštaj, da vidimo, jel tako, kako se, jer Ruska inicijativa je jednostavno uradila je, mi radimo mnogo od našeg osnivanja 2005. godine i dolaska njegove ekselencije ambasadora Konuzina da su se neke stvari promenile u Srbiji dosta, dosta na bolje, pogotovo od 2012. godine, ali pratimo i dalje da ne bi bilo propusta kako se radi, da izveštavamo, kako se radi itd“.

Na naše pitanje koga Ruska inicijativa izveštava i može li javnost negde te izveštaje pročitati, Vučinić je odgovorio da to nije moguće.

Vučinić o Gačanovićevom svedočenju

BIRN: I vi tokom nadzora, nemate nikakvo odobrenje policije? Ljudi koji rade slične projekte kao vi, kažu da oni obavezno moraju da dobiju odobrenje policije, pa onda na osnovu toga da rade istraživanja…

SINIŠA VUČINIĆ:„Pa vidite, sporazumi dakle postoje, ali ne mogu vam reći dok ne dobijemo saglasnost, mi imamo te sporazume, možda su oni usmeni, možda su i pismeni, ali ja vam u vezi sa tim zaista ne mogu više reći“.

Ali, Gačanović je rekao na tom suđenju da nije imao nikakvo ovlašćenje za taj nadzor, niti legitimaciju. Kako je to moguće?

„On je imao ovlašćenje moje kao direktor za Odeljenje za bezbednost istraga, on je tada bio direktor, sada više nije, imamo novog direktora, mislim istekao mu je mandat i samo zbog toga, nije ni zbog čega drugog, on je inače odlično obavljao svoj posao, on je rekao apsolutnu istinu, jer on je tačno tako kako je preneo meni, on je i na sudu pročitao sam izjavu, kako je izvestio mene, tako je dao iskaz i u svojstvu svedoka na sudu“.

Znači on se sasvim slučajno zatekao tako sasvim blizu da je mogao…

„Ne, ne nije se on slučajno zatekao, nego je išao da prati znači rad, a gledao je dakle gde god ima kakvih, nije on jedini bio, ja sam imao 127 posmatrača taj dan širom Beograda, a on se zatekao na tom mestu, nisam ja znao šta će tu da bude. On je došao i rekao imam dosta dobar, dobar mi je izveštaj, video sam to, to, to, a tako je mogao i neki drugi posmatrač, ali direktor je išao tu po centru, ima od mene privilegije da bude u centru, da ne ide šire da ne prati ekstreme neke koji prave neki drugi skup i tako i jednostavno moramo da vidimo da li živimo u bezbednoj zemlji“.

Gačanović je na tom ročištu rekao da je bio prilično blizu, pominjao je 5 i 10 m, jednog trenutka je rekao da je bio čak na 2 m, ali je interesantno da ga kamera N1 nigde nije snimila, u tim trenucima koje on opisuje…

„On je bio sa mnom u stalnom kontaktu, izveštavao me stalno gde se kreće, on je bio na toliko koliko je rekao, mogao je da vidi, ja ne znam zašto ga kamera nije uhvatila, ja to ne znam kako ga nije uhvatila ako je bila tu kamera, ja to ne znam zaista…“

A kako je stalno bio sa vama u kontaktu kada je na sudu rekao da mu se ispraznila baterija na telefonu?

„Bio je u kontaktu koliko je meni bio dovoljan kontakt, kada sam ja njega pozovao u jednom trenutku, on je, morao je bateriju da dopuni, ja sam ga uvek mogao dobiti. On je rekao, da vam kažem, ako je to suština pitanja, on je rekao apsolutno istinu na tom sudskom procesu, on je kao svedok govorio apsolutno istinu. Prvo nemam razloga da sumnjam u direktora NVO čiji sam ja predsednik i osnivač, dakle, nemam ni jedan jedini razlog, drugo što se potrefilo apsolutno da kažem sa jednog drugog aspekta, nisam naivan da je mogao da izjavi identično onako kako je meni dao u izveštaju, tako je dao i na sudu.“

Neobičan je sticaj okolnosti da ključlni svedok istovremeno bude tako blizak sa visokim funkcionerima SNS.

„Pa nije on blizak, on nikada nije video te visoke funkcionere SNS. Ja ne znam, on je jedino blizak od funkcionera, ja sam, jedno je stvar bavljenja politikom u smislu, Ruska inicijativa skoro svi naši članovi su, ne gotovo, nego svi naši članovi su i članovi SNS, a Đorđe Gačanović nije znao, a da ja znam, nikog od napadnutih od strane Žandarmerije, pojedinih nažalost pripadnika Žandarmerije koji su besomučno tukli gospodina Andreja Vučića samo zato što je brat Viučića i to se sad vidi kroz sva ova dešavanja, u to sam duboko uveren, da je samo zbog toga prebijen Andrej Vučić i ni zbog čega drugog… On je napravio snimak za mene, zabeležbu za mene napravio, i ja sam izveštaj dobio.“

Da li je napravio video snimak ili fotografiju?

Fotografiju mi je prosledio gde se vidi…

A da li je fotografiju priložio u sudski predmet?

On je sve uradio kako treba, po propisima i nije imao nijedan razlog da navija za bilo koga tu, on je samo rekao istinu, znači, ono što je video, a sad što to nekome ne odgovara, kome nije čista savest, to je drugi problem.“

Ko je krunski svedok

Đorđe Gačanović od 15. decembra 2015. godine „obavlja poslove informisanja i odnosa sa javnošću Samostalnog sindikata policije Srbije“. Reč je o, kako kaže Veljko Mijailović, predsednik Policijskog sindikata Srbije, jednom od malih sindikata od ukupno 26 koliko ih ima u policiji.

„To je jedan od sindikata napravljenih da bi dezavuisali reprezentativne sindikate, kao što je naš“, kaže Mijailović za BIRN. On navodi da su to sindikati koji imaju par članova, ali koji se u javnosti prikazuju kao ravnopravni sa velikim sindikatima.

Samostalni sindikat nema svoju internet prezentaciju, a na FB strani mogu se naći neka od saopštenja, među kojima je dosta onih kojima se čestita izborna pobeda premijeru, pa izbor tima sa kojim će raditi u svom kabinetu (na primer, izbor generalnog sekretara Novaka Nedića), pruža podrška ministru Stefanoviću povodom „medijskih napada“ koji se „orkestrirano“ vode protiv njega, traži zaštita Gačanovića od pretnji koje su mu upućene zbog svedočenja pred Višim sudom…

Iz pojedinih medijskih navoda, može se zaključiti da je Sindikat osnovan 2013. i da okuplja policajce koji su bili angažovani na Kosovu.

Lider tog sindikata Predrag Đorđević, podelio je sa FB prijateljima 4. aprila fotografiju napravljenu u Klubu poslanika na Dedinju na kojoj je sa Zoranom Milojevićem – Zeljom, „kontroverznim“ članom SNS-a sa Kosova.

Sa istog mesta i Đorđević i Gačanović podelili su slike na kojima su u društvu sa premijerovim sinom Danilom Vučićem, generalnim sekretarom Vlade Novakom Nedićem, šefom kancelarije za Kosovo Markom Đurićem.

Đorđe Gačanović sa Markom Đurićem i Danilom Vučićem. Foto: Print screen, Facebook profil Đorđa Gačanovića

Na Gačanovićevom FB profilu, među brojnim fotografijama sa visokim zvaničnicima su i one sa Anom Brnabić, Tomislavom Nikolićem, Ivicom Dačićem, Bratislavom Dikićem, Ivanom Tasovcem, Aleksandrom Babakovim, bliskim saradnikom ruskog predsednika Putina, kao i fotografije sa izložbe SNS-a „Necenzurisane laži“, ali i sa velikog predizbornog skupa SNS-a u Beogradu. 

Među Gačanovićevim čestitkama je i ona koju je u aprilu prošle godine postavio na FB profil predsednika opštine Alibunar, Predraga Belića. „Bravo Baki“, piše u svom statusu Gačanović poručujući Beliću da je postigao uspeh na lokalnim izborima (na listi SNS-a) uprkos „najprimitivnijim uvredama“ koje je trpeo tokom cele kampanje. Đorđe Gačanović je iz Banatskog Karlovca, koji pripada južnobanatskoj opštini Alibunar.  

Pomenuti predsednik opštine Alibunar, Predrag Belić poznat je u javnosti po tome što je hapšen tokom akcije „Sablja“ 2003. godine, a mediji su pisali da to nisu jedina krivična dela iz njegovog dosijea. Prema istim navodima, bio je dva puta u zatvoru, a na teret su mu se stavljala krivična dela iznude, nasilničko ponašanje i oružje.

Njegovo ime u javnosti je bilo još prisutnije nakon dve nedavne sudske odluke. Naime, po krivičnoj prijavi Predraga Belića, ali i još dvojice „kontroverznih“ funkcionera SNS-a iz Južnog Banata, Dejana Simeunovića i Branka Malovića, nedavno je prvostpenom odlukom Osnovnog suda u Vršcu, zbog navodnih uvreda, novinaru Stefanu Cvetkoviću iz Bele Crkve izrečena zatvorska kazna u trajanju od čak dve godine i tri meseca.

Nakon što je Viši sud u Pančevu, kao drugostepeni sud, tu presudu ukinuo, na meti lokalne TV Pančevo, našla se predsednica tog suda Stanka Simonović, koja je danima bila izložena hajci u informativnim programima pančevačke TV.