Na sredini velikog šetališta na Kalemegdanu, parku koji ima status kulturnog dobra od velikog značaja za Srbiju, visokom ogradom je od očiju javnosti skriven deo zelene površine unutar koje se radi na „adaptaciji i rekonstrukciji” zapuštenog objekta.

Tako bar piše na gradilišnoj tabli. Međutim ako se malo bolje pogleda, može se videti da je zgrada srušena i da je teren pripremljen za gradnju novog objekta.

Sredinom oktobra novinari BIRN-a posetili su mesto na kome se rekonstruiše budući „objekat kulture”. Sedam dana kasnije, 22. oktobra 2017. godine, delovalo je kao da se na gradilištu ništa nije promenilo. Identično poslagane drvene daske, nešto cigala, mala kartonska ostava sa leve strane, čak i plava kesa za đubre naslonjena na nju zatečena je u istom položaju. I najvažnije – kao i prošli put teren je bio poravnat i prazan, bez tragova zgrade koja se tu prethodno nalazila. Od objekta koji bi navodno trebalo da bude rekonstruisan, praktično ništa nije ostalo.

Jedina promena bila je to što je veliki beli ‘’poster’’sa podacima o radovima na ulazu zamenjen gradilišnom tablom, na kojoj piše da je Javno preduzeće Beogradska tvrđava investitor radova na adaptaciji i rekonstrukciji objekta kulture, da je projekat izradila firma Intellinea, a da je izvođač radova DN&T investing group, inače firma specijalizovana za montažu i instalaciju IT sistema, kako piše na njihovom zvaničnom sajtu.

Prema zvaničnim navodima Javnog preduzeća Beogradska tvrđava, reč je o rekonstrukciji i adaptaciji oronulog objekta veličine 77 metara kvadratna u osnovi, koji je napravljen između dva svetska rata i ‘’u kome je čak tokom devedesetih godina bespravno stanovalo više porodica’’.

Iako se na tabli i u rešenju Ministarstva građevinarstva, kojim se odobrava rekonstrukcija i adaptacija, navodi da objekat investira JP Beogradska tvrđava, u ovoj gradskoj firmi tvrde u pisanom odgovoru da troškovi idu na račun  “zakupca objekta koji se adaptira za kulturno-umetničke ili ugostiteljske namene’’.

Direktor JP Beogradska tvrđava Petar Andrijašević odbio je da razgovora sa novinarima BIRN-a i na naša pitanja je odgovorio pisanim putem. Međutim, izbegao je da odgovori na pitanje ko je tajanstveni zakupac ovog objekata.

U tom odgovoru Andrijašević kaže da su „odlučili da pomenuti objekat daju u zakup u viđenom stanju pod uslovom da zakupac o svom trošku izvrši rekonstrukciju i adaptaciju objekta i privede ga nameni’’.

Izvođača radova – firmu DN&T investing group – prema njegovim rečima, odabrao je zakupac objekta. Ovu firmu je Beogradska tvrđava 2014. godine angažovala za poslove servisiranja računara za koje je inače i specijalizovana.

Andrijašević dalje objašnjava da „zakupac objekta snosi sve troškove rekonstrukcije i adaptacije objekta, pa u planu i programu rada Beogradske tvrđave nisu planirani troškovi rekonstrukcije’’, a da ‘’predračunska vrednost radova u Projektu za izvođenje radova iznosi 16.054.527 dinara bez PDV-a’’. Zbog toga se, po njegovom tumačenju, ovaj projekat i nije našao u Planu rada za 2017. u kome nema ni naznake da će se ovakva investicija sprovoditi.

BIRN je i po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja zatražio od JP Beogradska tvrđava informacije o zakupcu, pod kojim uslovima je objekat dat u zakup, kao i kopiju ugovora o zakupu. Do objavljivanja teksta odgovor nismo dobili.

S obzirom na to da je Kalemegdan spomenik kulture od izuzetnog značaja, za ovakve radove neophodna je saglasnost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Andrijašević navodi da su u okviru objedinjene procedure dobijeni uslovi svih nadležnih institucija „kao i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture”.

Iako je Republički zavod ostao nem na više puta upućena pitanja BIRN-a, od Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture dobili smo dokument iz februara 2017. godine u kome Zavod daje saglasnost da se izvrši adaptacija i rekonstrukcija objekta, precizirajući koje delove treba zadržati, kao i način na koji treba da se obavi rekonstrukcija.

Slični uslovi stoje i u dokumentu o lokacijskim uslovima, koji je izdalo Ministarstvo građevinarstva februara 2017. godine, gde se navodi da su „kružni zid na zapadnoj strani objekta i deo postojećeg zida na severnoj strani predviđeni za restauriranje”, dok  je dozvoljeno rušenje svih trulih i nestabilnih delova zgrade, kao i krova. Međutim novinari BIRN-a su se na licu mesta uverili da je zgrada u potpunosti srušena.

Rešenje kojim se odobrava rekonstrukcija i adaptacija objekta izdalo je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u junu 2017. godine. U njemu se navodi da je zahtev za njeno izdavanje podneo investitor radova JP Beogradska tvrđava preko ovlašćenog projektanta Predraga Jošića u maju 2017. godine.

Direktori Beogradske tvrđave i projektantske firme Intellinea, Petar Andrijašević i Predrag Jošić, tvrde da je idejni projektant izabran u postupku javne nabavke po zakonskoj proceduri, međutim ovaj tender nije bilo moguće pronaći na portalu javnih nabavki niti na sajtu pomenutog javnog preduzeća.

„Ovaj objekat je po svim planovima revitalizacije Beogradske tvrđave bio predviđen za rekonstrukciju i uvođenje savremene namene – kulturno umetničke i ugostiteljske sadržaje’’, navodi Andrijašević.

Predrag Jošić, vlasnik firme Intellinea i glavni projektant adaptacije, potvrdio je BIRN-u da je Beogradska tvrđava angažovala njegovu firmu kao projektanta na ovim poslovima.

Na pitanje kada je bio sproveden konkurs na kome je njegova firma izabrana kao projektant, Jošić je kazao: „Bio je u svakom slučaju i mi radimo dosta poslova, tako da nemam baš sad trenutno podatke, ali to je sve urađeno kako treba’’.

Iako je novinare uveravao da je sve urađeno po zakonu i procedurama, nije želeo da govori o detaljima radova navodeći „da nije uobičajeno da daje novinarima podatke’’, već nas je uputio da svu projektnu i tehničku dokumentaciju tražimo od Ministarstva građevinarstva, koje je izdalo građevinske dozvole, što je BIRN i učinio.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta koji finansira fondacija National Endowment for Democracy (NED). Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne oslikavaju stavove donatora.