Iako je prošlo sedam godina otkako je Narodna banka Srbije oduzela dozvolu za rad Agrobanci i dalje ne znamo ko je kriv za propast jedne od najuglednijih finansijskih kuća u državi čije su gubitke na kraju platili srpski poreski obveznici.

Očekuje se da bi sud prve presude mogao da donese do kraja 2019, ali i kada se sve završi glavni krivci za aferu neće biti ni osuđeni, ni oslobođeni.

Dvojica glavnooptuženih, Radosav Lale Sekulić i Jožef Kasa, su preminuli tokom sudskog postupka, dok je dugogodišnji predsednik Izvršnog odbora banke Dušan Antonić doživeo povredu na fudbalu, zbog koje je bio u komi.

Antoniću je zbog teškog zdravstvenog stanja suđenje razdvojeno od ostalih osumnjičenih, a zbog nemogućnosti da učestvuje u suđenju, postupak je trenutno u zastoju na još dve godine.

Propast Agrobanke bila je šok za čitav finansijski sistem. Banka je sve do samog kraja iskazivala profit i bila jedna od najboljih u državi. Akcije su im bile među najtraženijim na Beogradskoj berzi, a u trenutku propasti banka je upravljala sa čak 600 miliona evra koje su joj na štednju poverili stanovništvo i privreda.

Međutim, iz navoda tužilaštva vidi se da je to sve bila kula od peska izgrađena privatnim dogovorima Antonića sa privilegovanim, prezaduženim klijentima banke kojima su odobravani krediti bez odgovarajućeg obezbeđenja i samim tim nisu mogli biti naplaćeni.

Najveći dužnik bio je Habit farm, kompanija u vlasništvu Laleta Sekulića, koja je Agrobanci ostala dužna 55 miliona evra. Sekulić i Antonić se terete da su napravili mrežu firmi preko kojih su izvlačili novac iz Agrobanke.

Tužilaštvo je uspelo da od Interpola dobije potvrdu da su u Švajcarskoj otkrivene novčane transakcije između Antonića i Sekulića, odnosno sa njima povezanih lica.

Ovo je prvi primer u kojem je tužilaštvo uspelo da pronađe pisani dokaz o međusobnim transakcijama Antonića i nekog od klijenata banke, odnosno između lica koja su sa njima povezana, kaže za BIRN izvor koji ima direktan uvid u materijal sa suđenja.

Tužilaštvo je predložilo da se ove transakcije uvrste u dokazni materijal ali sud još nije doneo odluku o tome.

Ako sud bude prihvatio ove dokaze, to bi mogao da bude prvi slučaj u Srbiji da je direktno otkriven finansijski trag korupcije – osim ako optuženi ne bi mogli da objasne poreklo ovih poslova nevezano za kredite odobrene Habit farmu mimo pravila.

Agrobanka je tako postala simbol sistemske ćutnje koja je dovela do toga da niko – Upravni odbor, Narodna banka, Ministarstvo finansija, akcionari, revizori – sve do samog kraja, „ne primeti“ da je banka davala sumnjive kredite lošim firmama bez odgovarajućeg obezbeđenja.

Urušavanje Agrobanke pokrenulo je lavinu u kojoj su nestale i Razvojna banka Vojvodine, Privredna banka Beograd i Univerzal banka.

Bogićević, Đurić, Mihajlović, …

Na listi firmi koje je Agrobanka kreditirala, a koje je obuhvatila istraga, našao se i Farmakom Miroslava Bogićevića, Zekstra Dragana Đurića, Lutra bivšeg ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića, PKB Imes bivšeg predsednika UO Agrobanke Rajka Latinovića, Rudnap Vojina Lazarevića, Nikolas, Planum, Vino Župa, Navip, Azotara. Privođeni su i bivši ministar poljoprivrede Saša Dragin i vlasnik konsultantske kuće Ces Mekon Zvonimir Nikezić.

A sve je počelo iznenada

Sve je počelo neočekivano, kada je krajem avgusta i početkom septembra 2011. vanredna kontrola Narodne banke Srbije proveravala na koji su način u ovoj banci vrednovali obezbeđenja za neke od svojih najvećih kredita.

Utvrđeno je da su sredstva obezbeđenja drastično precenjena, a rezultat je bio pad adekvatnosti kapitala banke na 0,76 odsto, dok je zakonski minimum 12 procenata.

Adekvatnost kapitala prikazuje sposobnost banke da se izbori sa gubicima i time posredno štiti i njene štediše.

Samo dva meseca ranije, Agrobanka je u svom polugodišnjem izveštaju iskazala dobit od skoro četiri miliona evra. Prethodna kontrola Narodne banke sprovedena tog proleća nije nagoveštavala nikakve probleme. Međutim, tog septembra, banka je efektivno već bila mrtva.

Početkom oktobra, dok javnost još ništa nije znala, u Ministarstvo finansija stigao je zvanični dopis Narodne banke da je Agrobanka kritično potkapitalizovana. To je značilo ili da će država uneti 350 miliona evra, koliko je banci nedostajalo, ili će Agrobanka otići u stečaj, a sa njom i 250 miliona evra neosiguranih depozita.

Narodna banka je prethodno Agrobanku proglasila sistemskom bankom, što znači da se smatralo da bi njeno urušavanje poljuljalo čitav finansijski sistem i moguće dovelo do lančane reakcije u kojoj bi stradale i druge banke. Vlada Mirka Cvetkovića zbog toga nije bila spremna da dozvoli njeno gašenje. Inače, nova guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković će kasnije tvrditi da Agrobanka nije bila sistemska banka.

Dva dana pred novu godinu,  29. decembra 2011. u Agrobanku je uvedena prinudna uprava. Datum pred praznike je planski izabran da bi u javnosti ova vest imala što manje odjeka, kako bi se izbegala panika i masovno povlačenje štednje.

Agrobanka je u tom trenutku imala oko 600 miliona evra depozita i preko 200.000 klijenata, mahom građana.

Već početkom marta 2012. gubici su narasli na 320 miliona evra, a banka je svaki dan ostajala bez dva miliona evra depozita.

U petak 25. maja u Agrobanci je otvoren stečaj, a već 26. maja, u subotu, s radom je počela Nova Agrobanka u vlasništvu države, preko koje su svi klijenti mogli da podignu svoj novac.

Pošto je država bila vlasnik samo 20 odsto Agrobanke, Vlada nije htela ni da sama podmiri ovoliki trošak. Mirko Cvetković je kasnije svedočio da ostali akcionari nisu bili spremni da učestvuju u dokapitalizaciji. Rešenje je pronađeno u formiranju takozvane „banke za posebne namene” u koju će biti preneti svi depoziti i svi „dobri“ krediti banke koja se gasi. Tako je 26. maja 2012. nastala Nova Agrobanka.

Time je izbegnut stampedo, ali je, kako će se pokazati, dugoročno malo postignuto.

Infografika: Ninamedia, Kliknite na strelicu za uvećanje preko celog ekrena

Nova banka, stari problemi

Nova Agrobanka osnovana je tako što je Agencija za osiguranje depozita unela pet miliona evra osnivačkog kapitala i još 20 miliona evra kao zajam za likvidnost, dok je Vlada Srbije u vidu obveznica dala 80 miliona evra Agenciji za osiguranje depozita za potrebe sanacije banke. Tako je ukupan trošak rešavanja ovog pitanja trebalo da se zaustavi na stotinak miliona evra.

Međutim, nova banka nastavila je da gubi novac tempom od dva miliona evra mesečno. Osim toga ispostavilo se da prebačeni krediti uopšte nisu bili „dobri“, već velikim delom nenaplativi.

Zapravo su u Novu Agrobanku prebačeni svi krediti Agrobanke, sem najvećeg dužnika Habit farm grupe, koja je bila u stečaju i njeni krediti od oko 55 miliona evra označeni kao nenaplativi.

Samo pet meseci posle osnivanja, 29. oktobra 2012, zatvorena je i Nova Agrobanka.

Njeno gašenje je bilo daleko skuplje, a za čitavu stvar okrivljena prethodna vlast, budući da je izborima sredinom 2012. na vlast došla koalicija SNS – SPS, plus Mlađan Dinkić.

Ovoga puta odustalo se od prebacivanja kredita u neku novu „banku za posebne namene”. Umesto toga izabrana je već postojeća Poštanska štedionica za koju se verovalo da će svojom snagom moći da apsorbuje takav udarac. Kasnije će ovaj recept biti ponovo primenjen prilikom gašenja Razvojne banke Vojvodine i Privredne banke Beograd.

Mala vrednost stečajne imovine

Poštanskoj štedionici dato je 158,8 miliona evra imovine Nove Agrobanke („dobri“ krediti, hartije od vrednosti, novac,…), ali i 419,6 miliona evra obaveza (od čega oko 277 miliona evra štednje građana).

Manjak od 260,7 miliona evra Poštanskoj štedionici je nadoknadila Agencija za osiguranje depozita u vidu „bespovratne finansijske pomoći“. Od toga je odmah prebačeno 206,5 miliona, dok je ostalih 54,2 miliona uplaćeno do kraja 2014. godine.

Time se ukupan trošak „sanacije“ Agrobanke popeo na 365, 7 miliona evra (105 miliona za Agrobanku i 260,7 miliona za Novu Agrobanku).

Ipak, koliki je tačno račun, teško je reći. Iz stečaja Agrobanke i Nove Agrobanke deo novca će ipak biti povraćen, pošto je na primer u medijima objavljeno da je kredit za likvidnost Novoj Agrobanci 2014. vraćen Agenciji za osiguranje depozita iz stečajne mase.

S druge strane, nepoznato je koliki je deo od 60,5 miliona evra „dobrih“ kredita prebačenih Poštanskoj štedionici na kraju završio kao nenaplativ, što bi račun sanacije povećalo.

Taj račun povećava i trošak vođenja stečajnog postupka koji za svih pet ugašenih banaka godišnje iznosi 10 miliona evra, kako je nedavno obelodanio ministar finansija Siniša Mali.

Stečajna imovina Agrobanke i Nove Agrobanke danas vredi malo. Agencija za osiguranje depozita i Ministarstvo finansija su prošle godine prvi put objavili javni poziv za prodaju paketa potraživanja ugašenih banaka i određenih potraživanja Republike Srbije.

Postignuta je cena od 11,29 miliona evra, što znači da je država na svakih 100 dinara koje su bankama dugovale firme naplatila 4 dinara i 66 para. U ovom paketu je bilo 119,24 miliona evra potraživanja Nove Agrobanke i 11,98 miliona evra potraživanja Agrobanke.

Ohrabreno ovim uspehom, Ministarstvo finansija planira da u oktobru na prodaju ponudi novi paket potraživanja nominalne vrednosti 700 do 800 miliona evra, a da se u naredne dve godine u potpunosti oslobodi svih kredita propalih banaka.

„Banka uništena smišljenom akcijom”

Od kada je uhapšen, Dušan Antonić je tvrdio da je Agrobanka uništena smišljenom akcijom kojom su rukovodili Milorad Džambić, direktor Agencije za osiguranje depozita i Mirko Cvetković u svojstvu ministra finansija, zajedno sa Dejanom Šoškićem, guvernerom Narodne banke, Dušanom Petrovićem, ministrom poljoprivrede i Zvonimirom Nikezićem, članom Uopravnog odbora Agrobanke.

Antonić je protiv svih njih 2014. podneo krivičnu prijavu u kojoj tvrdi da je njihov cilj bio da banci umanje vrednost i zatim je kontrolisano prodaju.

Antonić tvrdi je da su oni nametnuli Agrobanci obavezu da vrati kredit Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) od 43,57 miliona evra, iako je Agrobanka, kako tvrdi, bila samo administrator, a ne i garant tog kredita.

Džambić je svedočeći pred Tužilaštvom za organizovani kriminal tvrdio da je Agrobanka na osnovu zakona iz 2001. bila garant pomenutog kredita.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta koji finansira fondacija National Endowment for Democracy (NED). Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne oslikavaju stavove donatora.