Posle žestoke javne rasprave praćene protestima poljoprivrednika ali i vanrednom sednicom Skupštine Vojvodine sada već kontraverzni predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, usvojen je u Skupštini Srbije na samom kraju 2015. godine.

Tačka na brojne kontroverze koje je nosila debata u parlamentu i javnosti praćena protestima paora iz Vojvodine stavljena je potpisom predsednika Republike Tomislava Nikolića na Ukaz o proglašenju Zakona, dan nakon izglasavanja u skupštini.

Predstavnici Demokratske stranke i Lige socijaldemokrata Vojvodine najavili su tužbu pred Ustavnim sudom Srbije, a LSV je nastavio da skuplja potpise za inicijativu obaranja ovog zakona u parlamentu Srbije.

U najkraćem, Zakon uređuje uslove korišćenja i zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, ali se i omogućava kupovina do 20 hektara državne zemlje. Uz to, odluku o dugoročnom zakupu do 30% državne zemlje na teritoriji jedne opštine, donosiće naknadno formirana Komisija od strane ministarstva što je ocenjeno kao potencijalno mesto za buduću korupciju.

Ministarka poljoprivrede i zaštite životne sredine Snežana Bogosavljević Bošković rekla je da će nova zakonska rešenja doprineti efikasnijem korišćenju državnog poljoprivrednog zemljišta i otvoriti vrata za nove investicije u poljoprivredi.

„Sadašnji nivo ulaganja je nizak. Imamo mnogo neiskorišćenih potencijala. Mnogo je državnog zemljišta neobrađeno. Zato ćemo novim zakonom o poljoprivrednom zemljištu ponuditi velikim investitorima zemlju u dugogodišnji zakup“, rekla je ministarka u Narodnoj Skupštini.

S druge strane, kritičari ovakvog zakonskog rešenja kažu da će dugoročno doći do propadanja samostalnih poljoprivrednih proizvođača koji danas čine osnovu poljoprivredne proizvodnje i u Vojvodini i u Srbiji i da će dugoročno biti uništena poljoprivredna gazdinstva a svom zemljom će gospodariti nekoliko velikih stranih i domaćih kompanija.

„Oko 22 000 ratara obrađuje 80% poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini. Oni su preko zakupa državnog zemljišta značajno podigli prinose i postali osnovni pokretač razvoja celokupne domaće poljoprivredne proizvodnje u poslednjih deset godina. Ako dođu velike kompanije, opstanak tih gazdinstava biće doveden u pitanje“ kaže za BIRN Goran Živkov nekadašnji ministar poljoprivrede Vlade Srbije.

Šta se nudi stranim investitorima

Izuzetno plodne, relativno nezagađene i u evropskom kontekstu veoma jeftine parcele državne zemlje predstavljaju prirodni resurs čiji značaj prevazilazi okvire Srbije. Cene poljoprivrednih proizvoda poslednjih godina jesu u padu ali kupovina ili dugoročni zakup plodne i jeftine zemlje u Evropi je primamljiva ponuda za velike svetske kompanije, tvrde stručnjaci.

Pored Al Ravafeda, kompanije iz UAE koja od 2014. godine upravlja na 10.000 hektara nekada državne najavljen je dolazak nemačke kompanije Tenis koja je zainteresovana za oko 15 000 ha i italijanskog Ferera koji najavljuje organizaciju proizvodnje lešnika na oko 10 000 ha.

Nezvanično se spekuliše da su pored navedenih za zakup državne zemlje zainteresovane i brojne italijanske kao i druge evropske kompanije.  Spekuliše se i da je jedna kineska kompanija zainteresovana za kupovinu PKB, koji obrađuje oko 21 000 ha zemlje.

Procena je da će ovim izmenama zakona potencijalnim investitorima biti ponuđeno oko 100.000 hektara državne zemlje samo u Vojvodini.

Izmene dosadašnjeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu žestoko kritikuju opozicione stranke i najznačajnija udruženja poljoprivrednika. Prema njihovim rečima novim zakonom favorizuju se strane i velike domaće kompanije na štetu malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača.

Najsporniji član ovog zakona predviđa mogućnost tridesetogodišnjeg izdavanja u zakup do 30% državne zemlje na teritoriji jedne opštine „pravnim licima koja dostave investicioni plan“. Saglasnost na predloženi investicioni plan, prema predlogu zakona, daje „Komisija koju obrazuje ministar nadležan za poslove poljoprivrede“.

Agencija za borbu protiv korupcije ukazala je da zakon „sadrži rizik korupcije zbog toga što se organima javne vlasti pri donošenju određenih odluka daju široka diskreciona ovlašćenja”.

Procena stručnjaka je da ukoliko se na 100.000 hektara državne zemlje date u zakup „investitorima“ poseje kukuruz zarada u jednoj godini je oko 50 miliona evra a ako se zasadi šećerna repa zarada može ići do 120 miliona evra. Zbog toga je sporno, tvrde protivnici ovakvog zakonskog rešenja, da se nekoj Komisiji da toliko diskrecionih ovlašćenja i mogućnosti da sama određuje ko će dobiti zemlju u zakup.

I dok se u izveštaju Agencije za borbu protiv korupcije ukazuje na diskreciona ovlašćenja članova komisije i ministra poljoprivrede, pojedini kritičari zakona tvrde da će stvarna ovlašćenja o odluci o višemilionskim investicijama u poljoprivredi biti u rukama premijera Aleksandra Vučića.

Na ovo je ukazivao Saša Radulović, predvodnik pokreta Dosta je bilo i nekadašnji ministar privrede Vlade Srbije.

„Zakon će omogućiti premijeru da 30% državnog zemljišta u Vojvodini, direktnom pogodbom, tajnim ugovorima i ispod cene da velikim stranim korporacijama i naša porodična gazdinstva pretvori u jeftinu, najamnu radnu snagu“ kaže Radulović.

Saša Radulović otvoreno je istupao i protiv ugovora potpisanog između Vlade Republike Srbije i arapske kompanije Al Ravafed (avgust 2014.) kojim je osnovano zajedničko preduzeće koje raspolaže sa oko 10 000 ha oranica u Vojvodini.

Prema dostupnim podacima državnu zemlju izdatu zajedničkoj srpsko-arapskoj kompaniji 10 000 ha do 2014. obrađivale su lokalne porodice koje su plaćale prosečan godišnji zakup od 400 evra po hektaru. Prema ugovoru koji je potpisan, zajednička kompanija zakup državne zemlje plaća 250 evra po hektaru.

Samo u opštini Kula 2282 ha državne zemlje obrađivalo je oko 400 stotine poljoprivrednika. Za mnoge od njih državna zemlja je predstavljala značajne izvore prihoda bez kojih su sada ostali.

Pored optužbi da su zahvaljujući tom ugovoru oštećeni lokalni zemljoradnici kao i da su ostvareni prihodi na toj zemlji niži, potpredsednik Demokratske stranke (DS) Goran Ješić tvrdi da je ugovor sa Al Ravafedom potencijalno koruptivan.

„Sada u Bačkoj Palanci zemljište ne obrađuju poljoprivrednici, već nepoznati vlasnici iz Ujedinjenih Arapskih Emirata a seljaci iz tog kraja tvrde da je među njima i brat premijera Andrej Vučić. Idite u Bačku Palanku, pitajte ko se pojavljuje i vidite šta će vam reći“, kazao je Ješić, koji je bio i sekretar za poljoprivredu u Vladi Vojvodine (2013/14.).

Predstavnici vladajuće političke većine odbacuju optužbe i tvrde da je odredba o dugoročnom zakupu ključna za privlačenje novih investicija u srpsku poljoprivredu koje bi značajno uvećale sadašnju godišnju vrednost (oko 5 milijardi dolara). Ipak, ministarka poljoprivrede Snežana Bogosavljević Bošković svojim nepreciznim odgovorom ostavila je prostor za sumnju ko će zaista odlučivati o višemilionskim investicijama zasnovanim na zakupu državne zemlje?

„Državno zemljište je državni resurs, vlada mora da da konačan sud, ne možemo mi kao ministarstvo da damo sud i odlučujemo“, rekla je ministarka.

Vlada Srbije do sada je potpisala Memorandume o saradnji sa najmanje tri velike kompanije iz oblasti prehrambene industrije. Pored Al Ravafeda (2013.) i italijanske kompanije Ferero (2014.) očekuje se i dolazak nemačke Tenis grupe, zainteresovane za zakup oko 15 000 ha državne zemlje.

Podsećamo, premijer Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će ugovor o investiciji Tenis grupe, vrednoj oko 420 miliona evra, biti potpisan tek kada se promeni važeći Zakon o poljoprivrdnom zemljištu. „Mi nemamo mogućnost u zakonu da prodajemo zemlju, imamo mogućnost dužeg zakupa i to je stvar koju treba da izmenimo“, rekao je  premijer Srbije u aprilu 2015.

Pozicija domaćih giganata i paora

Za dugoročni zakup državne zemlje svakako su zainteresovani i domaći poljoprivredni giganti poput MK Grupe, Matijević Agrar, Delta holding, Viktorija Grupe koji pored zemlje u svom vlasništvu obrađuju i hiljade hektara državnih oranica.

Procenjuje se da najveće domaće kompanije u oblasti poljoprivredne proizvodnje imaju u svom posedu preko 100.000 hektara u Vojvodini što je približna površina ovoj koja bi sada trebalo da se nađe u ponudi za nove zakupce.

Uočljiv izostanak velikih domaćih agrarnih kompanija u raspravi o Zakonu o izmenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu tumači se sa nekoliko razloga. Kako se nezvanično spekuliše velikim domaćim kompanijama poput MK Grupe, Delta Agrara ili Matijević Agrara nije u interesu da se mešaju u raspravu o zakonu koji im do sada nije išao na ruku jer je dosadašnja praksa pokazala da veliki u javnom nadmetanju često gube od bolje organizovanih srednjih i malih proizvođača. Mnogi od njih, tvrde naši sagovornici, nadaju se da će baš oni biti u mogućnosti da zakupe državnu zemlju na trideset godina.  

„Ne treba zanemariti i činjenicu da ovom trenutku za poslovne ljude koji vode velike poljoprivredne kompanije nije najpametnije da se suprotstavljaju zakonu iza kojeg tako očigledno stoji predsednik Vlade“ kažu naši sagovornici.

Podsećamo da su neki od najvećih zemljoposednika poput Miroslava Miškovića i Petra Matijevića bili pritvarani i predmet su višemesečnih istraga zbog navodnih zloupotreba u poslovanju.

Velike kompanije predstavljaju direktnu konkurenciju malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima koji takođe uzimaju državnu zemlju u zakup. Upravo proizvođači koji u proseku obrađuju oko 100 ha najvatreniji su protivnici zakona.

„Puštanje na tržište razne Tenise, Arape i druge prijatelje dovodi do konkurencije na domaćem tržištu, jer svi oni prvenstveno dolaze da bi prodavali na domaćem tržištu koristeći prednosti koje im država daje. Posledice njihovih aktivnosti će biti manji broj proizvođača svinja i paora čime umesto proširenja baze za razvoj, ona se dodatno smanjuje na račun srednjih poljoprivrednika koji će, nažalost, biti kolateralna posledica ove politike umesto da budu osnovica za razvoj“ tvrdi Goran Živkov, bivši ministar poljoprivrede (2006.) i koautor dosadašnjeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

„Optužuju nas da pišemo zakon za Tenis. To nije istina mi želimo da napravimo dobru klimu za sve investitore i da konkurencija bude veća“ kaže Dragan Glamočić, rekao je savetnik premijera.

„U opštini Kikinda imate oko 20 000 ha državne zemlje. 30% od te zemlje, a to su najbolje parcele, sada će da ide na direktnu pogodbu sa tzv. velikim investitorom a to su Kostić, Matijević, Mišković i mnogi drugi. Šta nama ostaje? Kakve mi šanse imamo u pregovorima sa Ministarstvom naspram njih? Zašto se oni favorizuju?“ pitaju članovi nekolicine udruženja poljoprivrednika koji su ispred Skupštine Srbije protestovali i tražili da se zakon povuče.

Zakonsku mogućnost kupovine do 20 ha državne zemlje većina udruženja poljoprivrednika odbacuje kao političku manipulaciju jer zakonom nisu precizno uređeni uslovi njene prodaje.

„Puno je malih u Srbiji a malo će biti ponuđenog zemljišta. Velika potražnja a mala ponuda znači visoku cenu. Hipotekarna sposobnost nekog u Vojvodini sa 20 hektara je oko 120.000 Eura dok mu je godišnja kreditna sposobnost oko 8 hiiljada Eura. Pošto će mali želeti da iskoriste jedinstvenu priliku da kupe zemljište oni će ići u veliku kreditnu izloženost i to: (1) sami – čime ulaze u rizik da izgube i ono što imaju, (2) sa velikim komšijama – koji će im pozajmljivati pare uz rad na pola i druge slične kombinacije. Koliko je ovo dobro za male – ne znam“ tvrdi Goran Živkov.

Otvoreni sukob oko zakupa državne zemlje između malih i velikih proizvođača postavlja pitanje redefinisanja agrarne politike i ruralnog razvoja. Favorizovanje nekolicine velikih kompanija na štetu hiljade malih gazdinstava svakako će dalje doprineti depopulaciji sela u Vojvodini i Srbiji. Procesi depopulacije sela otvaraju čitav niz drugih društveno-socijalnih problema, tvrde stručnjaci.  

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Istraživanje korupcije – istina iza brojeva koji finansira fondacija National Endowment for Democracy (NED). Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne oslikavaju stavove donatora.