„Moje prve muke su počele kada sam na početku trudnoće shvatila da ću zbog primene novog zakona ostati bez porodiljske naknade ukoliko odmah odem na trudničko. To je bio šok za mene i moju porodicu”, kaže za BIRN Milena Jovičić (25) koja je zbog toga bila prinuđena da radi do osmog meseca trudnoće.

Mnoge žene, poput Milene, imale su sličnu reakciju kada su saznale da su ostale bez pristojne naknade zahvaljujući novom Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom koji je stupio na snagu u julu 2018. godine.

Predstavljen kao način borbe protiv „porodiljske mafije”, odnosno žena i njihovih poslodavaca koji su navodno zloupotrebljavali sistem, ovaj zakon u praksi je stvorio različite probleme.

Zbog novog načina obračuna, trudnice su primorane da rade do odmakle trudnoće kako bi imale pun iznos naknade, dok se neke majke vraćaju na posao svega par meseci nakon porođaja.

Poseban problem imaju roditelji dece sa invaliditetom, koji su prinuđeni da biraju između dve naknade – svoje plate i naknade za tuđu negu i pomoć.

Novinarke BIRN-a razgovarale su sa majkama o svim problemima sa kojima su suočene. Razgovori su pokazali da su novi propisi oštetili žene iz svih slojeva društva – kako one sa niskim, tako i sa visokim primanjima.

Utisak sagovornika BIRN-a je da službe nadležne za obračun porodiljskih naknada nemaju odgovore na sva pitanja trudnica.

BIRN je zbog toga razvio vodič za majke koji ima za cilj da trudnicama i majkama pomogne kako da ostvare svoja prava. 

Nevidljive radnice

„Trebalo je da prođe neko vreme, dva do tri meseca, da ženama stignu prva rešenja o porodiljskim naknadama, da bi javnost mogla da razume koliki je taj problem”, kaže za BIRN Tatjana Macura, narodna poslanica i predstavnica inicijative Mame su zakon.

Ona objašnjava da je grupa poslanika upozoravala na štetne odredbe ovog zakona, ali da su predstavnici vladajuće većine odbijali kritike umesto da ih uvaže.

Glavna novina novog zakona sastoji se u tome što se za obračun naknade koristi prosek zarada poslednjih 18 meseci, umesto ranijih 12. To znači da sve žene koje hoće da imaju punu naknadu dok su na porodiljskom moraju da rade minimum godinu i po dana pre odlaska na trudničko. U suprotnom imaće nižu naknadu nego što je to bilo do sada.

Iako je ministarka Slavica Đukić Dejanović gostujući na televiziji N1 izjavila da će u obračun ulaziti bilo kojih 18 meseci koje je žena radila, primeri iz prakse govore da u računicu ulazi samo poslednjih godinu i po dana.

Podaci do kojih je došla inicijativa Mame su zakon pokazuju da neke od najnižih naknada iznose svega 300 do 800 dinara.

Milena Jovičić, jedna od žena koje su pristale da za BIRN pričaju o svojim problemima, godinama je radila preko studentske zadruge, koja nije plaćala poreze i doprinose, iako je na to bila obavezna.

U trećem mesecu trudnoće, Milena je shvatila da su sve prethodne godine rada postale nevidljive u obračunu porodiljske naknade zbog čega je napravila dogovor direktno sa poslodavcem koji joj daje ugovor o radu. Međutim, umesto da je prijavi na pun iznos plate, prijavljuje je na minimalac.

„Tu nije bio kraj, nego početak mojim mukama. Tada sam saznala da ukoliko bih po novom zakonu otvorila trudničko bolovanje u četvrtom mesecu trudnoće, odnosno nakon mesec dana rada po ugovoru, ne bih dobijala apsolutno ništa na porodiljskom jer tako predviđa novi zakon“, rekla nam je ona samo nekoliko dana pred porođaj.

Doktorka koja joj je vodila trudnoću savetuje je da ode na bolovanje zbog rizične trudnoće, međutim ona je ipak nastavila da radi i oseća da je zbog ovog zakona, na neki način i rizikovala svoju trudnoću:

„Neko će možda da negoduje, reći će bitnije je zdravlje deteta, ali zbog tog istog deteta, ja sam morala makar nešto da imam, makar ugovor na neodređeno, da bih sutradan mogla koliko-toliko da ga prehranim.”

Umesto da je čitala knjige o roditeljstvu i preuređivala dečiju sobu, ona je izvodila poražavajuće računice – kako da rasporedi 7.000 dinara, koliko dobija mesečno od kada se porodila.

Poseban problem predstavljaju slučajevi u kojima poslodavci ne prijavljuju žene ili ih prijavljuju neposredno pre odlaska na trudničko.

Stefana Zarić (26) radila je pod različitim vrstama ugovora, dok je ugovor o radu dobila tri meseca pre otvaranja trudničkog.

„Ja sam zapravo srećna što sam naišla na poslodavca koji daje ikakve ugovore“, kaže ona za BIRN.

Prvobitno joj je u obračun za porodiljsko ušla samo plata po ugovoru o radu. Kada je pitala zbog čega joj nisu obračunati drugi ugovori, u opštini su joj rekli da je potrebno da potpiše još jedan formular.

„I onda razmišljam koliko žena nije zvalo da se žali i nije znalo da treba da potpiše taj formular i ostalo uskraćeno dodatnog novca“, objašnjava Stefana.

Kad se sve sabere i podeli, njena naknada je oko 8000 dinara.

Novi zakon omogućava ženama koje nemaju ugovor o radu da ostvare pravo na naknadu tako što se njihov prosek računa na osnovu honorarnih i sličnih ugovora. Međutim, ostaje nejasno da li honorarni i ugovori o radu mogu da se „kombinuju”. Stefana je jedna od žena koje se izborila da u obračun naknade upiše oba ugovora, ali u praksi ovo ne važi kao pravilo.

Porodiljska mafija

Sandra (40) iz Niša je sedam godina radila u jednoj radnji u tom gradu, a od toga je bila prijavljena svega dve godine. Više puta je išla na vantelesnu oplodnju i posle toga nije ni tražila posao jer je želela da ostane u drugom stanju.

Kada je saznala da je trudna zamolila je prijatelja da je prijavi kod njega u firmi, gde ona zapravo nije radila. To je učinila kako bi sebi obezbedila bilo kakvu naknadu tokom odustva zbog bebe.

„Išla sam više puta u socijalnu službu da se raspitam kako ide obračun po novom zakonu, ali niko nije znao da mi kaže“, rekla je Sandra u razgovoru za BIRN.

Sandra se porodila krajem februara 2019. i dobila rešenje u kom piše da njena mesečna naknada iznosi 3.049 dinara. Na trudničkom je primala minimalac na koji je bila i prijavljena.

„Ja jesam našla nekog ko će da me prijavi, što znam da nije ispravna opcija, ali nisam imala drugog izbora“, objašnjava Sandra.

Slučajevi poput Sandrinog u državnoj terminologiji vode se pod nezvaničnim terminom „porodiljska mafija”, i u nju spadaju sve žene, i njihovi pravi ili fiktivni poslodavci, koje su na neki način „nadmudrile” sistem – dobile zaposlenje za stalno tek kada bi zatrudnele, dobile povećanje plata pre odlaska na trudničko kako bi im prosek bio veći, ili bile zvanično zaposlene u firmama u kojima nisu provele ni dana.

Borba protiv „porodiljske mafije” kao i uvođenje novih, striktnih pravila navodi se kao jedan od razloga zbog čega je ministarstvo odlučilo da usvoji novi zakon. 

Međutim, priča o „porodiljskom mafiji” služi samo kao izgovor, smatraju sagovornici BIRN-a.

„Primera radi, država je uradila analizu gde je ustanovljeno da su žene oštetile budžet jer se nisu vraćale na radna mesta nakon porođaja. A zapravo neke od njih nisu imale gde da se vrate, jer je na njihova mesta došao neko drugi. Ima puno sličnih slučajeva”, objašnjava poslanica Tatjana Macura. 

Kada je reč o problemima zaposlenja neposredno pre odlaska na porodiljsko ili povećanja plata, sagovornici BIRN-a ukazuju da žene rade neprijavljene ili prijavljene na minimalac i da to zapravo nije odgovornost zaposlenih već poslodavaca, kao i da takvih primera ima i u državnoj upravi.

Prava dece i prava roditelja

Vesna Katanić (35), preduzetnica iz Novog Sada, porodila se 2016. godine i dobila je sina Nikolu. Na osnovu njegovog invaliditeta dobija naknadu za tuđu negu i pomoć. Vesna je nakon porodiljskog odsustva ostala na bolovanju.

Kada je u oktobru 2018. želela da produži bolovanje, u opštini su joj rekli da na to više nema prava. Preduzetnicama su oduzeli pravo da idu na bolovanje radi posebne nege, pa je mogla da zatvori firmu ili nastavi sa poslom. Vesna je nastavila da radi, jer iznos socijalne pomoći za dete nije dovoljan ni za mesečne lekove i terapije koje su detetu potrebne.

„Pretpostavljam da je neko ko je pisao zakon primetio da ima roditelja koji su na bolovanju i istovremeno primaju tu naknadu, pa je rešio da jednu od te dve mogućnosti isključi. I to bi možda imalo smisla kada bi država obezbedila lekove i terapije koje su detetu potrebne, pa da ima obrazloženje zašto ukida jedno primanje. Ovako, gde država ništa od toga nije obezbedila, nije u redu da ovo urade“, objašnjava Pešić.

Pravnica Sofija Mandić objašnjava da je pogrešno tumačenje da roditelji moraju da biraju između dve naknade, svoje plate i naknade za tuđu negu i pomoć, jer se radi o dva prava – jedno je pravo roditelja, drugo je pravo deteta i da to ne sme da isključuje jedno drugo.

,,Ako je dete nepokretno ili mu treba pomoć da ode u školu, porodica to ne može da plati i dobije naknadu za pomoć i negu. Onda dolazi ovaj zakon koji kaže da vi sada morate da odaberete između plate i ove naknade. Ta naknada je i dodeljena upravo zbog toga što roditelji ne mogu da izdrže teret troškova invaliditeta“, objašnjava Mandić. 

Stanislava Pavlović (35), majka deteta sa invaliditetom, nakon usvajanja novog zakona imala je težak izbor – da li da se odrekne plate dok je na bolovanju ili socijalne pomoći za dete.

Logičan izbor za Stanislavu bio je da se odrekne naknade za tuđu negu i pomoć, a zadrži naknadu zarade dok je na bolovanju jer je u pitanju veći iznos.

Međutim, zbog nevolja sa birokratijom i neupućenosti službenika, Stanislava je dva meseca ostala u potpunosti bez primanja.

„Ovo rešenje direktno vređa nas kao porodice dece sa invaliditetom. Kao da nas država odbacuje. Umesto da ti tvoja država pomogne zato što se brineš o svom detetu, ona ti oteževa. Ja nisam dala dete u neki dom, bolnicu, ustanovu, već se trudim i dajem svoj maksimum i mislim da zaslužujemo malo više podrške od države”, priča Stanislava.

Šta će menadžerki dete

Zakonom su pogođene i žene koje imaju veća primanja pošto je predviđeno da majke mogu da primaju maksimum tri prosečne plate tokom odsustva.

„Novim zakonom ja sam kažnjena samo zato što sam zarađivala više“, kaže za BIRN jedna od majki koja je želela da ostane anonimna. Ona radi na poziciji rukovodioca u IT sektoru i zarađuje više od tri prosečne plate.

Od kada je počela da radi, uplaćivala je sve doprinose u državni budžet, a prvi put kada je trebalo da ih iskoristi nastaje problem – njena naknada je smanjena.

„Lično mogu da kažem da se osećam diskriminisano, jer sam taj novac zaradila”, kaže ona dodajući da je novim zakonom višestruko oštećena – za godinu dana izgubiće tri prosečne zarade, plus država kasni sa isplatama što nije bio slučaj kada je za to bio zadužen poslodavac.

Zakon predviđa da žene ne mogu da primaju više od tri prosečne bruto plate, odnosno 219.000 dinara, dok je po starom zakonu ta granica bila pet plata, odnosno 365.000 dinara.

Poljoprivrednice i pravo na naknadu

Pozitivna strana zakona je to što je proširio prava na žene koje ne „rade za stalno”, već po  ugovoru o obavljanju privremenih i povremenih poslova, ugovoru o delu, na osnovu autorskog ugovora ili ugovora o pravima i obavezama direktora van radnog odnosa.

Ovim zakonom po prvi put i poljoprivrednice imaju pravo na naknadu.

Žene koje su osigurane preko porodičnog poljoprivrednog gazdinstva po novom zakonu imaju mogućnost da dobiju naknadu, što pre nisu mogle, ali za njih je obračun još zahtevniji – u prosek ulaze poslednja 24 meseca.

Hitno usvajanje i tajna primena

Sve u vezi sa Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom, koji je usvojen po hitnom postupku, skriveno je iza vrata nadležnih ministarstava.

Iako je novi zakon počeo da se primenjuje u julu 2018. godine, od samog početka govori se o neophodnosti izmene. Izmene najavljuje ministarka bez portfelja zadužena za populacionu politiku i demografiju Slavica Đukić Dejanović, koja nije nadležna za to, dok ministar rada Zoran Đorđević, koji je nadležan, izbegava da o tome govori.

Formirana je radna grupa kojom je predsedavala Slavica Đukić Dejanović koja je imala zadatak da izmeri efekte ovog zakona i utvrdi koliko žena je zapravo oštećeno. Svi dokumenti koje je sačinila radna grupa su tajni.

Ministarka Đukić Dejanović je ranije za BIRN izjavila da su oštećene samo tri kategorije žena i da je radna grupa predložila izmene koje se tiču njih. To su žene koje zarađuju više od tri prosečne plate, žene koje su radile manje od šest meseci i žene koje su tek počele da rade i u istom mesecu su zatrudnele, a morale su na bolovanje.

Ona je takođe najavila da će, između ostalog, za sve porodilje biti obezbeđen „minimalac“. Ove izmene trebalo je da uđu u skupštinsku proceduru tokom prolećnog zasedanja, što se još uvek nije desilo.

Članovi radne grupe koje je BIRN kontaktirao rekli su da je dogovor da u javnosti ne govore o svojim zaključcima.

Ministarstvo rada na čijem čelu je ministar  Zoran Đorđević nije bilo zadovoljno izveštajem koji je sačinila radna grupa, naglasivši da „to što ministarka priča – nije usvojeno”.

Dva ministarstva prebacuju odgovornost jedni na druge – dok iz kabineta ministarke Đukić Dejanović ukazuju da zakon nije u njihovoj nadležnosti, već je za to zaduženo Ministarstvo za rad, iz tog ministarstva su odbili da obezbede sagovornika na ovu temu, a sam ministar Đorđević odbio je više puta da BIRN-u dostavi tražene podatke. 

Ni Ministarstvo finansija nije bilo voljno da nam dostavi podatke, tako da nije poznato koliko se novca iz budžeta daje na ime porodiljskih naknada niti da li u budžetu ima sredstava za finansiranje izmena zakona.

Odgovore nismo dobili ni iz kabineta premijerke Ane Brnabić.

BIRN je probao da do podataka dođe i posredstvom informacionog sistema koji je predviđen zakonom, o čemu je BIRN pisao, međutim to nije bilo moguće pošto je sistem ili tajan – ili ne postoji.

Šta dalje: Mogući scenario za oštećene majke

„Ključ rešenja problema je u odluci Ustavnog suda”, navodi pravnica Sofija Mandić i dodaje da bi najbolji scenario bio ukoliko bi Ustavni sud ovaj zakon proglasio neustavnim. 

Predlog za ocenu ustavnosti ovog zakona podnela je Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, a zatim i 31 narodni poslanik na zahtev inicijative Mame su zakon. Ustavni sud je krajem aprila 2019. naložio Skupštini Srbije da se izjasni u vezi sa dva pristigla predloga.  Skupština se još uvek nije oglasila tim povodom.

Napomena: Nakon javljanja čitalaca koji su ukazali na grešku u tumačenju zakona, iz našeg teksta isključili smo deo: „Ukoliko ste tokom nekog od tih 18 meseci bili na bolovanju, primanja za taj period neće ući u obračun proseka. Primera radi, ukoliko vam je plata 40.000 dinara, treba da se porodite sredinom juna, a zbog rizične trudnoće ste otišli na bolovanje u februaru, vaša naknada biće umanjena za 20 posto i iznosiće 33.600 dinara.“
Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom u članu 13, stav 1 predviđa da se prosek porodiljske naknade računa osmnaest meseci unazad od meseca otpočinjnja trudničkog bolovanja ukoliko je žena koristila to odsustvo. Ovaj primer nije u skladu sa tim pravilom. Zahvaljujemo se čitaocima koji su nam ukazali pažnju na to.

Ovaj tekst i alat nastali su kao deo inicijative IACC Social Entrepreneurs, koju je podržao Transparency International.